Tijekom procesa rehabilitacije, povratak kod osobe ranije prisutnih fizičkih sposobnosti idealan je cilj. Poboljšanje dolazi s fizikalnom terapijom i s rehabilitacijskim timom koji pacijenta vodi do sljedećeg izazova na koji se treba usredotočiti.

S Guldmannovim modulom za vježbanje integriranim unutar stropne dizalice, i u kombinaciji s funkcijom zadržavanja pozicije, moguće je sigurno napredovanje kroz vježbe i aktivnosti, i za pacijenta, i za terapeuta.

Terapeut više ne mora moći podnijeti punu težinu pacijenta dok ga pridržava te tako izbjegava izloženost opasnom naporu, a pacijent svejedno ima povjerenje u sustav koji ga štiti od potencijalnog gubitka ravnoteže, čak i ako napravi krivi korak.

Ravnoteža je složen, ali presudan aspekt funkcije koji pacijenti trebaju povratiti za sjedenje i stajanje.

Pogledajte u videozapisima na web-stranici proizvođača kako modul za vježbanje i funkcija zadržavanja pozicije mogu zajedno osigurati da pacijent sigurno napreduje i savladava nove izazove za poboljšavanje održavanja ravnoteže.

Problem s jutarnjim ustajanjem iz kreveta nešto je s čime se svi možemo poistovjetiti. Međutim, kako se nositi s činjenicom da nam nakon dugog vremena provedenog u bolesničkoj postelji mišići atrofiraju, a snaga se smanjuje?

Oporavljajući se od bolesti, nesreće ili operacije pacijenti puno vremena provode u krevetu. Tijekom dugotrajnog boravka u krevetu, snaga mišića smanjuje se i do 4% svaki dan. Nadalje, dugotrajan boravak u krevetu negativno utječe na naš mozak, pluća, kožu i druge tjelesne funkcije. Vrlo je važno stoga biti rano mobiliziran, kretati se što je češće moguće i ustati iz kreveta.

Uz korištenje Guldmannovog modul za vježbanje, moguće je odrediti težinu koju dizalica kompenzira. Sustav u toj mjeri pridržava pacijenta, a kako bi se pružila prava količina podrške koja pacijentu omogućava aktivno sudjelovanje u kretanju i sjedenju na rubu kreveta.

Navedeno pruža terapeutu slobodu da vješto vodi pacijenta u sjedeći položaj, a omogućujući pacijentu fizičko iskustvo postignuća. Neovisnost u kretanju u krevetu prvi je, ali bitan korak k otpustu iz bolnice i punoj tjelesnoj neovisnosti. Napredak mobilnosti može se razviti do stajanja i hodanja.

Osoblje jedinicama za intenzivno liječenje redovito se suočava s nepredvidivim radnim situacijama, a što može povećati rizik od neželjenih događaja za pacijenta i ozljeda na radu za medicinsko osoblje.

U mnogim slučajevima pacijenti su fizički ovisni o pomoći osoblja i može im biti teško slijediti upute zbog svoje bolesti ili primijenjenih lijekova. Kao rezultat toga, postupci podizanja i pomicanja pacijenata često zahtijevaju dodatnu pomoć te oduzimaju puno vremena i energije osoblja.

Instaliranje stropnog sustava dizalica za pacijente može smanjiti broj osoblja potrebnog za pojedinačne postupke podizanja, istovremeno osiguravajući da se radnje provode brže, efikasnije i sigurnije.

Fizičko stanje pacijenata u JIL-u, posebice hemodinamička nestabilnost, smanjena razina svjesnosti te respiratorna nestabilnost često sprječavaju njegovatelje da mobiliziraju pacijente. Pokazalo se da bi edukacija osoblja mogla biti učinkovita strategija za savladavanje tih prepreka koje se ponekad samo primjećuju.

Zato ključnu važnost imaju razumijevanje kriterija za izuzimanje, smjernice i probir.

* Dafoe S et al., Inter. 2015;13:2.

* Dubb R et al., Ann Am Thorac Soc. 2016;13:724-30.

* Engel HJ et al., Crit Care Med. 2013 Sep;41(9 Suppl 1):S69-80.

Za ranu je mobilizaciju potrebno vrijem s pacijentom i posvećeno, dobro obučeno osoblje. Ako jedno od toga nedostaje, rana će se mobilizacija teško moći primijeniti. Rana mobilizacija, smanjenjem duljine boravka u JIL-u i u bolnici, smanjuje troškove njege.

Pilot projekti dobar su početak kojim se mogu pokazati prednosti rane mobilizacije u vašoj ustanovi.
 

* Appleton RTD et al., J Intensive Care Soc. 2011;12:221-7.

* Koo KK et al., CMAJ. Open 2016;4:E448-54.

* Engel HJ et al., Crit Care Med. 2013 Sep;41(9 Suppl 1):S69-80.

Prema istraživanju iz 2015. najvažnija je barijera nedostatak „kulture mobilnosti” , što znači da se rana mobilizacija ne smatra prioritetom. Osoblje nije odgovarajuće da bi se moglo nositi s takvim tijekom rada, a nema mi kulture multidisciplinarnosti, znanja i podrške osoblja te stručnog poznavanja prednosti mobilizacije.

Početak s pilot projektom uključivao bi, na primjer, interdisciplinarni tim koji s liječnikom opće prakse na čelu da bi se pokrenulo&nbsp;</p>razmišljanje o mobilizaciji.

* Dubb R et al., Ann Am Thorac Soc. 2016;13:724-30.

* Engel HJ et al., Crit Care Med. 2013 Sep;41(9 Suppl 1):S69-80.

Pokazalo se da je ključna prepreka rane mobilizacije briga os sigurnosti pacijenta. Pacijenti u JIL priključeni su na različite uređaja s pomoću brojnih priključaka, vaskularnih vodova, nazogastričnim sondama, kateterima za mokraću i dišnim putovima ventilatora. Liječnici prijavljuju strahove od slučajnog prekida ili ugrožavanja tih priključaka prilikom mobilizacije pacijenata.

Započnite s postupnom strategijom mobilizacije koja uključuje određivanje dužnosti s naglaskom na razdvajanje vodova prije terapije i upotrebi prijenosnih monitora.

* Hodgson CL et al., Crit Care. 2013;17:207.

* Engel HJ et al., Crit Care Med. 2013 Sep;41(9 Suppl 1):S69-80.

Kod nekih pretilih pacijenata možda će biti potrebni dodatni resursi prilikom rane mobilizacije kao što su dodatni članovi osoblja te dodatni uređaji za potporu i ravnotežu. Ti pacijenti mogu biti dodatno obeshrabreni ili se pak mogu opirati tome da sudjeluju u mobilizaciji. Osim toga, čuje se da postoji i zabrinutost o mogućim učincima rane mobilizacije na njihovo disanje i hemodinamičke parametre.

Protokoli, smjernice i strategije probira mogle bi pomoći u savladavanju tih prepreka.

* ICU Management & Practice 2009/2010, ICU Volume 9; 4

Nesinkroniziranost ventilatora pacijenta vodi do uznemirenosti, nelagode, produžene ventilacije i sprječava postupke rane mobilizacije.

Sinkronizirana ventilacija preduvjet je za udobnost pacijenta. Ona poboljšava kvalitetu sna i omogućuje mobilizaciju.

* Thille, A. et al., Patient-Ventilator Asynchrony during Assisted Mechanical Ventilation. Intensive Care Medicine 32, Nr. 10 (29. September 2006):1515–22. doi:10.1007/s00134-006-0301-8.

Randomizirano kontrolno ispitivanje koje je 2009. objavljeno u Lancetu uključivalo je 104 pacijenta iz JIL na mehaničkoj ventilaciji. Ispitivanje je procijenilo učinkovitost kombiniranja svakodnevnog prekidanja sedacije s fizikalnom i radnom terapijom na razne ishode. 59 pacijenta koji su sudjelovali u intervenciji stekli su samostalnost prilikom otpuštanja iz bolnice. Tijekom 28-dnevnog praćenja pacijenti u intervencijskoj skupini imali su, u odnosu na kontrolnu skupinu. za pola manje dana u deliriju (srednja vrijednost 2,0 u odnosu na 4,0) i više dana bez ventilator (23,5 u odnosu na 21,1 dan). Autori zaključuju da je ova strategija bila „sigurno i da se dobro podnosila te da ukupno dovela do boljeg funkcionalnog ishoda pri otpuštanju”.

* Schweickert WD et al., Lancet. 2009;3731874-82.

U novijem pregledu koji su dali Taito et al. citirajući članak iz Lanceta kao „prekretnicu u istraživanju” ukazali su na drugo istraživanje. 90 mehanički ventiliranih pacijenata imalo je vježbalo je 20-minuta na ergometarskom biciklu svakodnevno, 5 dana u tjednu, pored standardne njege ili su pak imali samo standardnu njegu. Ovdje su svi pacijenti intevencijske skupine prešli srednju vrijednost od 196 milja za 6 minuta u usporedbi sa 143 milje kontrolne skupine. Imali su i značajno bolje fizičko stanje te značajno veću snagu kvadricepsa i femoralnih mišića.

* Taito S et al., Intensive Care. 2016;4:50.

* Burtin C et al., Crit Care Med. 2009;37:2499-2505.

Istraživači na sveučilištu Johns Hopkins prijavili su „projekt za poboljšavanje kvalitete” koji je uključivao zapošljavanje fizioterapeuta i radnih terapeuta u liječenje 57 pacijenata (ventiliranih ≥4 dana) u shemi „rane intervencije”. Pacijenti iz intervencijske skupine pokazali su znatno manju upotrebu benzodijazepina te poboljšanu sedaciju i stanje delirija. Osim toga, administrativni su podaci pokazali smanjenje boravka u JIL u bolnici (LOS) te u bolnici za 2,1 odnosno 3,1 dan.

* Needham DM et al., Arch Phys Med Rehabil. 2010;91:536-42.

U ovom je istraživanju analizirano pet elektroničkih baza podataka sa 26 članaka koji su se bavili učincima rane mobilizacije u LOS, troškovima njege i medicinskim komplikacijama. U ovom je članku pokazano da rana mobilizacija smanjuje delirij za 2 dana, smanjuje opasnost od ponovnog prijema u bolnicu ili smrti te manji broj manji broj slučajeva upale pluća izazvane ventilacijom te infekcija venskog katetera i katetera. LOS u JIL-u „statistički je značajno” smanjen, a sniženi su i ukupni troškovi. Autori pozivaju da rana mobilizacija postane „standardna njega za kritično bolesne, ali stabilne pacijente u JIL”.

* Hunter A et al., Health Care Manag (Frederick). 2014;33:128-35.

Istraživanje o ranoj mobilizaciji ventiliranih i neventiliranih pacijenata u JIL-u pokazalo je da je rana mobilizacija snizila LOS za gotovo 20 %, povećala postotak pacijenata otpuštenih iz bolnice bez potrebe za dodatnim uslugama te smanjila prosječne dnevne troškovi u JIL-u, što je dovelo do godišnje uštede na troškovima od 1,5 milijuna USD.

Prema prospektivnoj studiji na 330 pacijenata JIL, rana rehabilitacija je, u usporedbi sa standardnom njegom, povezana s kraćim boravkom u JIL-u i LOS bolnice što dovodi do nižih prosječnih troškova po pacijentu: 41.142 USD u usporedbi s 44.302 USD Autori su pokazali da su ukupni troškovi sniženi čak i nakon uračunavanja dodatnih troškova vezanih za uključivanje tima za mobilnost za intervencijsku skupinu².
 

* Corcoran JR et al., PM R. 2017;9:113-9.

* Morris PE et al., Crit Care Med. 2008;36:2238-43.

Recenzija Cochrane usporedila je 10 ispitivanja uspoređujući automatizirano odvikavanje i sustave SBT (stroj automatski provode „pokušaje spontanog disanja) sa strategija neautomatiziranog odvikavanja. Utvrdili su da automatizirano odvikavanje i sustavi SBT značajno smanjuju trajanje odvikavanja, vrijeme do uspješne ekstubacije, boravak u JIL-u i udio pacijenata koji primaju ventilaciju dulje od 7/21 dana.

* Burns KEA et al., Cochrane Database Syst Rev. 2014 Sep 9; (9):CD008638. doi: 10.1002/14651858.CD008638.pub2